Pa sam konačno uhvatio bolji kut onog crvenog kartona Matea Cháveza protiv SAD-a, i iskreno, drugi put je još smješnije. Frajer je dvostruko ošamario Sebastiana Berhaltera. Bez guranja, bez guranja — potpuna dvoručna kombinacija šamara. Gledao sam puno kaosa u Concacafu, ali ovo bi mogla biti najnepoštenija stvar koju sam vidio u posljednje vrijeme. Naravno, internet je eksplodirao, a ja imam razmišljanja.
Was that really a red card, though?
Gledajte, neću se pretvarati da sam neki sudac koji se ispričava. Ali po slovu zakona, ne možete samo završiti i pljusnuti tipa u lice. Dvaput. To je nasilno ponašanje, i to je ravno crveno svaki dan u tjednu. Neki ljudi tvrde da je to bila samo ljubavna slavina, ali hajde - ako nekoga ošamarite u lice tijekom utakmice, tražite rano tuširanje. Sudac nije ni dvojio. I znate što? Ne krivim ga. U ovako užarenom rivalstvu, ne smijete dopustiti da to sklizne. Ne radi se o tome da budete meki; radi se o tome da ne dopustite da se igra pretvori u tučnjavu. Osim toga, usporena reprodukcija čini da izgleda još smješnije. Chávez izgleda kao da pokušava istrebiti komarca koji mu je ujedno i najveći neprijatelj.
Did Berhalter deserve it?
Sada, ovdje postaje pikantnije. Mnogi obožavatelji Meksika kažu da je Berhalter uspio. I nekako shvaćam. Berhalter nije anđeo - ima taj samodopadni izgled i ne srami se to pomiješati. Ali zaslužuje li itko dobiti šamar? Na nogometnoj utakmici vjerojatno ne. Ali u panteonu Concacaf zločina, ovo je prilično nisko na popisu. Nije kao da ga je Chávez gazio ili udario glavom. Bio je to šamar. Neuljudan, urnebesan šamar. Ali ipak šamar. Mislim da reakcija govori više o rivalstvu nego stvarni incident. Svi samo čekamo sljedeće poglavlje u ovoj govedini bez kraja.
What does this mean for the rivalry going forward?
Svaki put kad igraju ove dvije momčadi dogodi se nešto divlje. Bilo da se radi o skandiranju dos a cero, sumnjivom crvenom kartonu ili tučnjavi, uvijek postoji drama. Ovo samo pridonosi spoznaji. Chávez je sada dio galerije lupeža, a Berhalter ima još jednu priču za ispričati svojim unucima. Ne bi me iznenadilo da sljedeći meč bude još više vatrometa. Savezi će vjerojatno objaviti neke izjave, navijači će se tjednima svađati na Twitteru, a mi ćemo se svi pretvarati da smo iznad toga dok potajno volimo svaku sekundu. To je ljepota ovog rivalstva — sitničavo je, žestoko i nikad nije dosadno. I iskreno, ako nisi ovdje zbog kaosa, zašto uopće gledaš?
My take: it's a red, but I'm not mad at it
Znam da neki ljudi žele vidjeti kako se igrači izvlače s još malo sranja. I to shvaćam. Ali šamaranje je jednostavno glupo. Nije ni učinkovito. Ako ćeš biti izbačen, učini to barem zbog nečeg cool, poput savršeno tempiranog klizanja s leđa ili Zidaneovog udarca glavom. Šamar? To je baš neugodno. Ali također je i vraški zabavno. Tako da sam u sukobu. Pretpostavljam da je to za tebe fandom. Želimo pravdu, ali želimo i meme. A ovo nam je dalo oboje. Dakle, da, Chávez je dobio što je zaslužio, ali lagat ću ako kažem da nisam ponovno pogledao isječak pet puta. Nogomet, čovječe.
